Automobilom u London - dio drugi - pustolovina

Automobilom u London - dio prvi - koliko to košta...?

Slovenija je preletjela vrlo brzo. Austrija također nije dugo potrajala pošto smo još bili puni adrenalina i uzbuđeni zbog avanture. Odmah po ulasku u Njemačku - "Polizei" - policijski presretač nas zaustavlja, ali na svu sreću samo radi kontrole putovnica i papira pa nastavljamo laganim tempom prema Ingolstadtu - Audi muzeju, našoj prvoj postaji. Nakon razgledavanja muzeja i zasluženog odmora odlazimo u 100 km udaljeni Nurnberg gdje se nalazimo sa prijateljem. Uslijedilo je razgledavanje grada, degustacija nurnberških kobasica i put na kulu. Nakon kraće šetnje otkrivamo kako je grad u biti prekrasan. Odmah nam je bilo žao što u plan puta nismo rezervirali još koji dan za provesti u Nurnbergu. Svakako preporučam za posjetu i od srca se još jednom zahvaljujem dragom prijatelju (HVALA IVANE!!!) na gostoprimstvu. Već je kasno, vrijeme za spavanje...

Drugo jutro, buđenje u 7:00. Već je 850 km iza nas, ali pravi "show" tek slijedi. Krećemo za Frankfurt, a ubrzo nas je ulovio pljusak koji usporava cijelu autocestu (na kojoj inače gotovo i nema ograničenja brzine) na mizernih 40km/h. Takvim laganim tempom izgubili smo puno vremena, a tek što je pljusak prestao - radovi na cesti. Stajanje po nekoliko desetaka minuta, a vožnja kao Zagrebom usred najveće gužve odnijeli su nam još nekoliko sati po Njemačkoj gdje smo zbog nepostojećih ograničenja brzine imali namjeru uštedjeti vrijeme.

Sve u svemu - vrijeme je klizilo, a Njemačkoj nikad kraja. Potreba za odmorom je rasla sa svakim kilometrom, a pritisak u glavama postaje sve jači jer moramo proći još kroz 3 zemlje, a trajekti nas neće čekati. Na sreću, Belgijom smo prošli relativno brzo osim kroz Bruxelles, dio kroz Nizozemsku je vrlo malen, a nakon ulaska u Francusku i dolaska u luku postali smo svjesni našeg pothvata. Stigli smo oko 20h i zakasnili na trajekt 10ak minuta - slijedeći je kretao tek u 21:30 uz najavljeno kašnjenje od dodatnih 30 minuta. Vrijeme za večeru u luci i dojmove... mi smo na krajnjem sjeveru Francuske sa automobilom i čekamo na prelazak trajektom u Englesku. Osjećaj je blago rečeno fenomenalan.

Kupujemo karte, dobivamo svoj redni broj, parkiramo i čekamo ukrcaj. Sam put trajektom u ovom smjeru traje 1 sat i 20 minuta, a nakon izlaska na englesko tlo, slijedi novi izazov. Iscrpljeni i umorni (već je gotovo ponoć, a uz prekide smo u automobilu cca. 15 sati) trebamo voziti još oko 100 km do Londona. Ograničenje na autocesti je 112 km/h, a glavnim problemom smo smatrali vožnju po lijevoj strani. Srećom, do Londona je cijelim putem poluprazna autocesta uz nekoliko kružnih tokova (u koje se također ulazi ulijevo) gdje sam se priviknuo na vožnju po "krivoj" strani. Po samom gradu je bilo manjih problema, no na svu sreću Engleska prometna kultura je na najvišem mogućem nivou. Iako sam učinio nekoliko greški radi kojih bi mi se u Zagrebu svatko sjetio rodbine i sjeo na trubu minutu-dvije, nitko mi nije nijednom potrubio, a čim uključite pokazivač smjera svi će vas pustiti da se "ugurate". Naknadno mi je prijatelj rekao kako se svako ponašanje drugačije od ovoga smatra agresivnim i strogo se kažnjava...

U London smo stigli negdje oko 1 sat iza ponoći, ali to se apsolutno ni po čemu ne bi moglo zaključiti. Pune ulice ljudi, automobila, gužve, hitne pomoći jure...grad koji ne spava. Dodatni plus dolasku automobilom je prolazak kroz četvrti koje inače nikad ne bi posjetili. Uz pomoć navigacije i uz maksimalnu koncentraciju negdje oko 1:30 konačno smo stigli pred hotel.
Neću vam pričati kako je u Londonu jer ste na automobilističkom portalu - pokazat ću vam ono što vas vjerojatno više zanima - Bugatti, Pagani i Koenigsegg samo su dio nastavka priče koji slijedi.

Automobilom u London - dio treći - san svih ljubitelja automobila

Napisao: Goran Sokolić

Link na galeriju fotografija

Napisano 06.11.2010.

31 11

Komentirajte članak

Vaš komentar:

Refresh

Unesite kod sa slike: